U nastavku donosimo najvažnije zaključke:

- Mlade osobe (18-25 godina) najviše je pogodio COVID19 u smislu osjećaja usamljenosti. Udio mladih koji su se često osjećali usamljeno učetverostručio se u prvih nekoliko mjeseci pandemije. Kao rezultat ovog skoka, mladi su bili najusamljenija dobna skupina, njih 35% često se osjećalo usamljeno. Prema istraživanju Instituta IZA i analizama JRC-a Europske komisije, uoči pandemije čak 9% europskog stanovništva patilo je od usamljenosti, a 21% od socijalne izolacije. Najveće stope zabilježene su u istočnoj Europi (Hrvatska, Rumunjska, Bugarska, Mađarska, Slovenija itd.), a zatim u južnoj Europi (ostatak Balkana).

– Trenutačno u Hrvatskoj ne postoje posebne politike koje tematiziraju usamljenost i izoliranost mladih.

- U Hrvatskoj se može naći mnogo različitih aktivnosti i projekata na tu temu (zajedničke šetnje, kvalitetno provođenje vremena, radionice i sl.), no oni su uglavnom organizirani za starije osobe. Većina tih projekata odnosi se na škole i podizanje svijesti mladih o problemu usamljenosti starijih osoba, posebice onih u domovima za starije osobe.

- 54 upitnika prikupljena istraživanjem dala su sljedeće rezultate:

• 24% organizacija izjavilo je da imaju razvijene volonterske programe usmjerene na mlade koji se osjećaju usamljeno i isključeno, a 46% njih razmatra razvoj takvih programa.
• Najdragocjenija podrška u razvoju ovakvih programa prepoznata je u novim znanjima i vještinama potrebnim za prilagodbu postojećih ili razvoj novih, kao i u razmjeni dobrih praksi.
• Trenutna društvena atmosfera, pravno okruženje i postojeće javne politike ne predstavljaju motivirajuće faktore potrebne za stvaranje poticajnog okruženja za rješavanje problema usamljenosti i socijalne isključenosti. Situacija s kulturom volontiranja i dobrom praksom prepoznata je kao nešto bolja.
• Učinci volontiranja u borbi protiv usamljenosti i izolacije široko su prepoznati: pomaže u prevladavanju osjećaja usamljenosti i izolacije; ima pozitivne učinke na ukupno mentalno zdravlje mladih; pomaže u širenju društvenih mreža; gradi samopoštovanje; omogućuje povezivanje sa zajednicom; donosi novu svrhu u živote mladih ljudi.
• Koordinacija volontera koji se osjećaju usamljeno i izolirano zahtijeva više vremena i resursa za pružanje osobne podrške volonterima, kao i dodatna znanja o temi i problemu. Ujedno, nedostatak ljudskih resursa glavna su prepreka za razvoj ovakvih programa u organizacijama civilnog društva.
• Volonterski centri, organizacije mladih i organizacije s posebnim fokusom na temu usamljenosti i izolacije prepoznate su kao one koje mogu najbolje pružiti podršku i dodatna znanja o uključivanju mladih u volontiranje kao jednog od načina borbe protiv usamljenosti i izolacije.
• Uloga civilnog društva u borbi protiv usamljenosti, izolacije i socijalne isključenosti široko je prepoznata: od zagovaranja, do podizanja svijesti, kao i osiguravanja smislenog i uključivog angažmana za mlade koji se osjećaju usamljeno i izolirano.

Nastavno na provedeno istraživanje, u Osijeku je u studenome održan dijalog kroz world cafe metodu s više od 30 predstavnika organizatora volontiranja, akademske zajednice, lokalne/regionalne samouprave i donositelje odluka, mladih na kojem su bili predstavljeni rezultati istraživanja te je potaknuta razmjena ideja, poticajna rasprava za razumijevanje uloge volontiranja u borbi protiv usamljenosti, izolacije i isključenosti te razumijevanje potreba mladih, čak i onih s manje mogućnosti. Ovaj dijalog iznjedrio je i neke nove prijedloge aktivnosti za mlade koji se osjećaju usamljeno, prijedloge za promotivne kampanje kojima bi se dodatno ukazalo na ovaj rastući problem, dodatno umrežavanje stručnjaka u zajednici, ali i iznjedrio prijedloge za donositelje odluka na lokalnoj razini na koji način odgovoriti na ovaj problem. Neke od prijedloga DKolektiv implementirat će u idućoj godini kao dio svog programa Društvenog ateljea.